Uostalom, u životu bi sve trebalo biti samo subjektivno, a ne nešto drugo, znate, ili ne znate, još nemam pojma.
Iskreno, ono što želim reći je da ne želim biti ocijenjen, Mogu li biti sretan ili ne, da se takav javno priznati pogled na vrijednosti nikada ne bi trebao primjenjivati na mene, ta ideja dominira mojim umom, znate, nemam pojma o tome u vama.

Uspješno postupanje s bilo kojom osobom koja ocjenjuje ili ne, nije tako dobro kao što sam sada sretan ili ne, ovaj um koji ocjenjuje ili ocjenjuje, ovo pitanje samo po sebi želim isključiti iz svog života, znate!

Uostalom, samo za bilo koji ja, ja sam samo ja, ništa osim toga, taj osjećaj mora biti tamo, znaš. Samo sve može biti ono što je potrebno, drugim riječima, bilo koja materija, bilo koja stvar kakva jest, što radi, što jest, samo stvar može biti tako prirodna i cjelovita.

Međutim, stvarno samo ono što jest mora biti ono što bi inače trebalo biti, to ne bi trebalo biti ništa drugo nego da samo to može biti tako teško za bilo koga da shvati.
Znajući to i da se ta ideja mora provesti u tako teškim uvjetima, na nju bi svatko trebao biti mučen, pitajući što se može učiniti tako dobro ili ne, samo taj osjećaj i dojam mogu ostaviti meni.

Da, taj jaz koji nije tako lako usaditi, neki dosadni, neki neidentificirani, bolno postojani talog uma ili neki neriješeni, žaljenje, neki apsurd ili neka vlastita neprozirna emocija u bilo kojem trenutku ostaje u mom umu, međutim, to se nikada nije moglo nikome reći, nužno već sam odustao od te nade, ali istodobno neka tinjajuća emocija u bilo kojem trenutku ostaje u umu i to je ostalo, neki se trag vidi tako prazan, uzaludan, nihilistički se smatra, ali s druge strane, drugi ja objektivno i tako hladno promatram ovaj aspekt, ova apsurdno komična i sarkastična stvarnost tako je izvanredno vidljiva kad mi se potvrdi u bilo kojem trenutku, a prema njoj, kad joj se toliko smijem, drugi ja zapravo je želi transformirati, međutim, još jedan drugi možda bih želio da ostane onakva kakva jest.

U osnovi, za bilo koju osobu, biti sam doista je u određenoj mjeri identificiran i ta svijest mora sudjelovati u nekoj društvenoj ulozi. Tada u određenoj mjeri vrlo službeno i formalistički anonimno, ali na to, samo ja sam tako suosjećajan prema meni i tako istodobno tako fanatičan, ipak, u međuvremenu, sam ja, ismijavajući objektivno gledajući ono što gledam tako smiješno.

Ali vjerojatno ova iteracija nikada ne bi trebala imati nikakav napredak, barem za mene, nakon svega, u jednoj stvari sam ja, vrlo infantilna, tako ambiciozna mladost koja uživa u sebi i pomalo oronula, tako da sam postala duhovno i mentalno starija, susjedna jedna drugoj.
Međutim, bilo koji ja nikada ne bi mogao posvađati s bilo kojim drugim ja, ali Sinkronizirano ne bi bio u skladu jedni s drugima, znate!

Na kraju nisam uspio dobiti nikakav odgovor i samo ga ismijavam, samo se osvrćući oko sebe bez dodirivanja ili kontakta, ali to ne bi bio problem. Razbijanje apstinencije od bilo kojeg alkohola, ali bilo koje druge radosti, moglo bi se ostaviti kao što sam ikada učinio, kao istu naviku, ali samo vrlo izolirani um vrišti, nikad niste spremni, potpuno nikad spontani, ali ovaj tako odvojeni um ponekad bi mogao osigurati i spasiti moj tako zbunjeni um, isto, slažete se!
(nastavak)

27. studenog. 2021